
Source: Nemanja Podraščić
Kultura je
umetnost-umetnost je kultura, i sve je isprepleteno svakodnevnim životom ljudi
koji čine datu kulturu i koji iz nje stvaraju umetnost. Na svim kontinentima je
autentična neka umetnost ili umetnički potpis, ali ako se zagledamo dublje,
možemo primetiti suptilne razlike i od zemlje do zemlje. Osoba koja možda i najbolje
u Srbiji može da vam približi srpsku kulturu je upravo ulični fotograf Nemanja
Podraščić, koji svojom umetnoću daje inspiraciju drugim umetnicima, dok u isto
vreme i beleži svakodnevni život ljudi na ovim prostorima, kao motiv
dokumentovanja kulture koja je trenutno prisutna.
U nastavku se nalazi intervju sa njim, koji će vam sigurno biti
zanimljiv iz perspektive kako on posmatra našu kulturu, ali i šta je njemu
najinteresantije da zabeleži objektivom:

Source: Nemanja Podraščić
1. Hajde da približimo članovima zajednice ko je Nemanja Podraščić
Ja sam vizuelni antrololog iz Beograda čiji su glavni vidovi komunikacije fotografija i kratki dokumentarni filmovi. Snimam i slikam ljude u svim mogućim i nemogućim situacijama, želeći da zabeležim kamerom svakodnevni život i kulturu.
2. Šta je Street fotografija?
Hvatanje kamerom
momenata koji su nam svima poznati i u kojima smo i sami učesnicni ali nemamo
svi mogućnost ili želju da ih zabeležimo.

Source: Nemanja Podraščić
3. Kako si počeo da fotografišeš život ljudi u Srbiji?
To je došlo spontano, živim na periferiji grada i dosta vremena sam proveo u gradskom prevozu, i takva atmosfera dosta dobro prikazuje svakodnevnicu koja mi je jedna od glavnih tema, a pritom je i fotogenično. Sa dokumentarnom, ili bolje reći life fotografijom sam se upoznao tokom srednje škole kada sam video radove Belgrade Raw, Boogie-ja, Dragoljuba Zamurovića, kada sam i shvatio da fotografija može da beleži i sasvim obične momente koje proživljavaju ljudi oko nas, što ne uključuje nužno nešto estetizovano i ulepšano.
4. Koliko vremena provodiš na ulici dok fotografišeš?
S obzirom da za
video koristim telefon, kad god sam na ulici mogu da snimim nešto. Gde god se
nalaziš postoji mogućnost da uhvatiš neki kadar, tako da je važno biti uvek
spreman na to. Međutim, nije svako mesto pogodno za fotkanje i sa telefonom si
manje upadljiv. Fotoaparat mnogo više upada u oči i s njim kada sam imam
drugačije fotke nego snimke sa telefonom, i sa njim idem ciljano na neka druga
mesta. To je otprilike 3-4 sata nedeljno (što je u suštini malo, trebalo bi da
bude toliko na dnevnom nivou).

Source: Nemanja Podraščić
5. Da li misliš da postoji razlika u tvojim fotografijama i ljudi iz drugih zemalja?
Različiti su zakoni što se ulične fotografije tiče, negde je čak i zabranjeno bez odobrenja lica koje je na fotografiji. Kada to nije ograničavajući faktor, fotografije se ne razlikuju toliko, žanr je suštinski isti, svi veliki gradovi imaju sličnu infrastrukturu i demografiju pa se i teme na fotografijama podudaraju. U Švajcarskoj, gde sam ove godine učestvovao na izložbi, ulična fotografija skoro da ne postoji, jer su ljudi oprezni i primete kameru, morate imati njihovu dozvolu da biste ih fotografisali.
6. Šta je po tebi najautentičnije u našoj kulturi što si video do sada?
Teško je reći da
ima nešto toliko autentično što kod drugih nema, ali mislim da zemlje bivše
Jugoslavije, pretežno onih koje nisu članice EU “krasi” sveopšti “haos” koji
vlada na ulicama u smislu raznolikosti. Ili bar ja to tako vidim. Neka sirovost
svakodnevnog života i kultura “preživljavanja od danas do sutra” a pod tim
mislim dokolicu ljudi, koja proizvodi konstantnu tenziju i neizvesnost svih
faktora na ulici i čini je originalnom, posebno propraćenu odgovarajućim
šarenolikim gradskim okruženjem, saobraćajem i arhitekturom, karakterističnom
za ovaj deo sveta. Ako se osvrnemo na ostatak zemlje a ne samo Beograd, tu je
veliki broj tema za fotografisanje, od raznih kultura koje dele isto mesto
vekovima unazad kao što je u Vojvodini, do skoro napuštenih sela na jugu zemlje
koja su sačuvala kuće i predele koji se nikada više neće praviti na isti način
niti će tako izgledati.

Source: Nemanja Podraščić
7. Zašto je ovakva vrsta umetnosti važna?
Verujem da fotografija može da pruži drugačiji uvid u stvarnost i da pokrene neka globalna pitanja, kao što to može i film ili muzika, ili bilo koja druga vrsta umetnosti. Ne možete ostati ravnodušni kada npr. Vidite fotografije Gorana Tomaševića.
Moja vrsta
fotografije nije takva, nema za cilj da pošalje neku “otrežnjujuću” ili
“drugačiju” poruku, više je “poetski” izraz i pokazuje moju perspektivu
stvarnosti, ne samu stvarnosti.

Source: Nemanja Podraščić
8. Gde si sve gostovao do sada?
Imao sam grupnu izložbu u Švajcarskoj ove godine. Tema je bila Beograd i gostovao sam sa još tri srpska fotografa. Do sada nisam izlagao kod nas.
9. Na šta mladi ljudi koji dolaze u Srbiju mogu da obrate pažnju dok šetaju ulicom, kako bi upoznali našu kulturu?
Treba da koriste gradski prevoz. Tu će da vide čoveka kako unosi bojler, drugog kako jede lubenicu, trećeg koji mora da zapali cigaretu u na tom mestu, četvrtog kako svira harmoniku. Treba da čitaju natpise po zgradama, ali i, mogu reći nadgrobnim spomenicima. Sve je to sastavni deo svakodnevnog života i umetnosti jedne kulture koju želimo da upoznamo.
Link ka Nemanjinom instagram profilu ovde.
Milos, OLS menadžer srpske zajednice