Upoznajte Vesnu, strastvenu lingvisticu sa srcem ukorijenjenim u Rijeci, Hrvatska. Ona je na putovanju koje se proteže diljem Europe, proučavajući i podučavajući jezike gdje god je odvele njezine avanture. S posebnim interesom za španjolski i hrvatski jezik, trenutno se posvećuje svom doktoratu u Madridu. No, Vesna nije samo akademska; uživa u biciklizmu, istraživanju novih kultura, gastronomskim užicima, teatru i, naravno, jezicima. Danas je ovdje kako bi podijelila svoju zanimljivu priču, od ljubavi prema hrvatskom jeziku do iskustava podučavanja stranaca iz cijelog svijeta.
Bok Vesna, možeš li nam dati kratak opis sebe za međunarodnu OLS platformu?
Bok, Loreta! Rođena sam u Rijeci i iako sam studirala i radila diljem Europe, Rijeka je kutak svijeta kojem se uvijek vraćam. Diplomirala sam španjolsku i hrvatsku filologiju na Sveučilištu u Zagrebu. Trenutno završavam doktorat na Sveučilištu Complutense u Madridu. Provela sam vrijeme na raznim sveučilištima u Europi kao stipendistica i sudionica seminara i konferencija. Već tijekom studija počela sam podučavati jezike, a radila sam institucionalno i privatno sa svim generacijama – od vrtića do umirovljenika – te na sve moguće načine: individualno i u grupama, uživo i online. Imam i veliko iskustvo kao prevoditeljica i tumačica. Što se tiče privatnog života, istaknula bih pet stvari koje me istinski ispunjavaju (ne nužno tim redoslijedom): biciklizam, putovanja, gastronomija, teatar i jezici.
Izvor: Vesna Podgorac / Madrid, ispred fakulteta na kojem je upisana na doktorski studij lingvistike
Kako se razvila tvoja osobna ljubav prema jezicima i što te potaknulo da učiš više o svom materinjem jeziku?
Moj interes za jezike seže još u djetinjstvo. Moja mama je uvijek isticala važnost poznavanja stranih jezika i poticala me da ih učim. Jako sam joj zahvalna na tome što mi je usadila tu ljubav. Što se tiče mog materinjeg jezika, već u osnovnoj školi znala sam da želim studirati hrvatsku filologiju. Vjerojatno su na tu odluku utjecali sjajni učitelji koje sam imala, i tada i u srednjoj školi. Oduvijek me zanimala jezična znatiželja i dobra literatura. Najbolji trenuci vezani uz moj materinji jezik počeli su podučavanjem hrvatskog za strance jer tada jezik vidiš iz potpuno druge perspektive, što mi je bilo iznimno zanimljivo, a također sam puno naučila od svojih stranih učenika.
Mnogi kažu da je hrvatski težak jezik. Bi li ga tako definirala i zašto da ili ne?
Ne volim definirati jezike kao lake ili teške, lijepe ili neugledne, melodiozne ili ne, itd. Sva ta ocjenjivanja su subjektivna. Na primjer, ako pitate Slavenog izvornog govornika, sigurno se ne bi složio s tim. No, često se više fokusiramo na govornike velikih svjetskih jezika jer ljudima je obično zanimljivije kada izvorni govornik engleskog želi učiti hrvatski nego kad to želi Slovenac. Također, važno je da ako ne živite u Hrvatskoj, velika je vjerojatnost da nikada nećete imati kontakt s hrvatskim jezikom. Na primjer, dok sam podučavala španjolski, mnogi su moji učenici odlučili pohađati taj jezik jer su godinama gledali telenovele. Dakle, nije isto ako ste nekoliko godina svakodnevno slušali jezik sat vremena ili ako nikada niste imali priliku ni čuti jedan razgovor na njemu.
Izvor: Vesna Podgorac / Hum, s pismima glagoljice u muzeju najmanjeg grada na svijetu
Možeš li opisati svoja nedavna iskustva u podučavanju hrvatskog strancima?
Do prije osam godina imala sam povremene individualne učenike hrvatskog, ali moj fokus bio je španjolski. Zatim, 2016. odlučila sam se odmoriti od španjolskog i prijavila za poziciju predavačice hrvatskog na Sveučilištu u Bukureštu (Rumunjska). Provela sam tamo tri godine, a zatim tri godine na istoj poziciji na Sveučilištu Aix-Marseille (Francuska). Ako sve bude po planu, od ožujka počinjem predavati na Sveučilištu Sapienza u Rimu (Italija). U međuvremenu surađujem s jednom školom stranih jezika i imam nekoliko individualnih učenika.
Izvor: Vesna Podgorac / Bukurešt, ispred rektorata sveučilišta gdje je predavala
Koji je tvoj omiljeni jezik i zašto?
Definitivno španjolski. Počela sam ga učiti u srednjoj školi kao izborni predmet. Tada nisam bila fascinirana samim jezikom, više sam željela naučiti novi jezik, ali sam se pronašla u španjolskom. Učila sam ga mnogo više nego što je bilo potrebno za ocjene i počela sam se stvarno zanimati za njegovu kulturu. Čak sam odlučila napisati svoju srednjoškolsku zadaću na španjolskom o dobitniku Nobelove nagrade za književnost iz Španjolske. Kruna moje fascinacije bilo je osvajanje nacionalnog natjecanja iz španjolskog. Kasnije sam studirala španjolsku filologiju, boravila na dva španjolska sveučilišta kao stipendistica i putovala po cijeloj zemlji. Tijekom godina radila sam sa španjolskim (primarno kao učiteljica, ali i kao prevoditeljica, tumačica itd.). Španjolski mi je jezik donio nezaboravne trenutke, ljude i iskustva. Danas se i dalje često vraćam u Španjolsku, kao turista i kao doktorandica, a disertaciju ću pisati na španjolskom.
Koje jezike govoriš i koji su tvoji savjeti za učenje jezika?
Govorim tečno španjolski, rumunjski, talijanski, engleski, francuski, galicijski i u manjoj mjeri ruski. Imam pasivno znanje slovenskog. Dvije stvari koje uvijek ističem za učinkovito učenje jezika: 1) iskoristite svaku priliku da budete u kontaktu s ciljnim jezikom (učite s učiteljem, radite domaće zadatke, slušajte glazbu, čitajte literaturu i vijesti, gledajte filmove, čak promijenite jezik na mobitelu, i najvažnije, komunicirajte s izvornim govornicima) i 2) uvijek pokušajte komunicirati s izvornim govornicima, čak i ako znanje jezika nije veliko, jer ćete tako primijeniti svoje znanje i mnogo naučiti od njih.
Izvor: Vesna Podgorac / Bruxelles, posjet EU kutku u glavnom gradu Belgije
Mislite li da su poligloti posebni ljudi?
Posebni smo kao i bilo koja osoba koja je dobra u nečemu. Mislim da svaka osoba ima neki talent i u nečemu je dobra, pitanje je samo otkriti što je to. Sreća je što svi učimo jezike u školi pa nije teško otkriti tu sklonost, ali sigurna sam da svatko od nas ima nešto što bi mu bilo strast i ponos. Što se tiče zajedničkih interesa s drugim ljubiteljima jezika, naravno da ih intenzivno dijelimo. Prvo, postoje mnogi jezični univerzaliji o kojima volimo raspravljati, a također, čak i ako je riječ o nekoj specifičnoj znatiželji vezanoj uz određeni jezik, uvijek smo željni naučiti nešto novo.
Imaš li omiljenu hrvatsku frazu? A onu iz Kvarnera?
Ovo me stvarno uhvatilo. Možda „ne laje pas zbog sela“. Koristimo je kad smo svjesni da netko nešto ne želi učiniti zbog osobnih razloga, ali pokušava prikazati da to radi da nekoga poštedi. Sama fraza mi je smiješna i volim je koristiti da zadirkujem obitelj ili prijatelje ako pokušavaju izbjeći neki dogovor. Što se tiče lokalnih izraza, nema dvojbe- „šta da“. Moglo bi se prevesti kao upitno „zaista“, ali koristimo ga na kraju svake rečenice. Dok sam živjela u Rijeci, toga nisam bila ni svjesna, ali čim sam se preselila u Zagreb, kada sam počela studirati, ljudi iz cijele Hrvatske bi me odmah na početku razgovora pitali jesam li iz Rijeke, a ja bih pitala kako su to primijetili, jer nemamo specifičan naglasak. Odgovor je uvijek bio „šta da“. Prije nekoliko godina, ovaj izraz je čak i komercijaliziran.
Izvor: Vesna Podgorac / Otok Pag, s biciklom, što nije samo tjelesna rekreacija, već i važan trenutak u njezinu životu.
Kako bi opisala Hrvatsku i svoj grad stranim Erasmus studentima ili ESC volonterima?
Hrvatska je mala zemlja s iznimno bogatom i raznolikom poviješću, pa možete uživati u ogromnoj raznolikosti utjecaja na malom prostoru. Ta heterogenost vidljiva je u svim aspektima. Geografski je također vrlo raznolika, pa možete uživati u svim mogućim aktivnostima jer imamo more, planine, doline, brežuljke itd. Stranci se obično fokusiraju na obalu, ali svakako savjetujem da ne propuste prirodu Like i Gorskog kotara, doline i tradiciju Slavonije i Baranje, brežuljke Zagorja, srednjoeuropske gradove sjeverne Hrvatske ili druge bisere naše zemlje. Moj rodni grad, Rijeka, bez sumnje je najheterogeniji grad u cijeloj zemlji. Najbolji dokaz za to je da je samo u 20. stoljeću grad bio dio osam (!) različitih država, a imao je i kratak period neovisnosti. Dugo je bio snažno industrijsko središte i danas je najvažnija hrvatska luka. Grad je najpoznatiji po karnevalu, rock’n’rollu i izumu torpeda. Bio je i ostao otvorenog duha, što bih vjerojatno istaknula kao glavnu karakteristiku. Moram priznati da Rijeka danas ne prolazi najbolje dane, ali je na putu reinterpretacije svoje industrijske baštine u korist kulture i novih tehnologija. Proglašena je čak Europskom prijestolnicom kulture 2020.
Izvor: Vesna Podgorac / Zagreb, ispred fakulteta na dan primanja svoje diplome
Misliš li da je Hrvatska dobra destinacija za studente?
Definitivno. Mislim da je svaka zemlja dobra destinacija jer svaki boravak u inozemstvu donosi iskustva i otvara nove perspektive. Hrvatsku smatram odličnim izborom jer je lijepa i sigurna zemlja koja nudi mogućnosti putovanja, raznoliku i ukusnu hranu te bogat kulturni život. I, naravno, ljudi su prijateljski nastrojeni, a na našim sveučilištima možete dobiti kvalitetno obrazovanje.
Imaš li savjet za Erasmus studente koji dolaze u Rijeku? Što mogu očekivati?
Već sam opisala svoj grad, pa iz toga možete zaključiti da možete očekivati otvorene ljude navikle na različitosti. Također možete očekivati dobar kulturni život i ugodnu klimu (posebno ako vam ne smeta kiša). Bit ćete uz more, a skijališta su doslovno 30 km udaljena. Slovenija je samo 40 km, a Italija 60 km.
Jesi li bila dio Erasmus programa? Ako jesi, možeš li podijeliti svoja iskustva? Ako nisi, žališ li što nisi sudjelovala?
Dok sam bila studentica, Erasmus program u Hrvatskoj nije postojao, ali sam dobila tri različite stipendije za boravak na stranim sveučilištima (Complutense University of Madrid, University of Santiago de Compostela, University for Foreigners of Perugia). Imam predivna sjećanja! Svaka od tih prilika donijela mi je nova iskustva koja su me oblikovala. Imala sam priliku putovati, upoznati divne ljude, kušati različite gastronomije, usavršavati jezike i upoznati nove kulture. Naravno, uvijek se pojave i neki logistički problemi ili loši trenutci, ali oni također doprinose našem osobnom razvoju. Općenito vjerujem da je svako iskustvo vrijedno, čak i kad je loše – samo se treba iz njega nešto naučiti.
Ako bi mogla odabrati bilo koju europsku zemlju, koja ima posebno mjesto u tvom srcu i zašto?
Kao što možeš pretpostaviti, to je Španjolska. Kao što sam već spomenula opisujući svoju strast prema španjolskom, obožavam jezik i kulturu te zemlje. Također uživam u njihovoj hrani i volim otvorenost ljudi. Posjetila sam sve regije i u većinu se vraćala više puta. Španjolska nudi ogromnu raznolikost i svakako bih preporučila svaku njezinu regiju. Poseban odnos imam i s Italijom, jer smo odmalena često išli u Trst (prvenstveno radi shoppinga), a talijanski je bio i moj prvi strani jezik. Čak i danas se tamo često vraćam na kavu ili aperol. U međuvremenu sam putovala po cijeloj Italiji i, kao i za Španjolsku, zaista cijenim njihovu baštinu i gastronomiju. Na ovu listu bih dodala i Rumunjsku. Bio je to ugodno iznenađenje kada sam se tamo preselila bez očekivanja (moj motiv za prijavu za tu poziciju bio je učiti rumunjski zbog ljubavi prema romanskim jezicima). Osim što nosim lijepe uspomene s tog razdoblja, tamo sam se zaljubila i udala.
Koje hrvatsko jelo smatraš svojim omiljenim? Osim toga, koja je lokalna specijalnost u tvom kraju koju ne smije se propustiti?
Kao što sam već objasnila, Hrvatska je relativno mala, ali s velikim brojem utjecaja kroz vrijeme. Gastronomija je definitivno jedno od područja gdje se vidi povijest i geografija – od mediteranske prehrane na obali, preko teže hrane u planinskim područjima, preko srednjoeuropskih jela na sjeveru, do balkanskih utjecaja na istoku. Mislim da svatko tko dođe u Hrvatsku brzo nauči što su ćevapčići ili sarma. I sama ih volim, ali više preferiram lakše mediteranske specijalitete. Nemam omiljeno jelo, ali gdje god idem, savjetujem da potražite tipičan lokalni restoran i prepustite im da vam pripreme tradicionalnu večeru. To radim i u vlastitoj zemlji kada posjećujem druge regije, a rezultati su obično ukusni i poučni.
Što je najzanimljivija stvar koju si naučila o lingvistici?
Naučila sam mnogo stvari o lingvistici i većinu smatram iznimno zanimljivima. Teško je izdvojiti samo jednu, posebno jer ne očekujem da će opća publika nužno dijeliti moju strast. Kada razmišljam o tome što moji prijatelji koji nisu lingvisti smatraju najzanimljivijim, obično je to etimologija. Primjerice, riječ za “rad” na rumunjskom je muncă, što dolazi od staroslavenske riječi moka, što znači „mučenje, patnja“. Na talijanskom je lavoro, što dolazi od latinskog labor, gdje je značilo, između ostalog, „umor, patnja“. Na španjolskom je trabajo, na portugalskom trabalho, a na francuskom travail. Sve te riječi imaju porijeklo u latinskom tripalium, instrumentu za mučenje. Ako misliš da je to zgodna izgovor zašto ne raditi jer je etimološki povezano s patnjom, dvaput promisli – engleska riječ travel dolazi upravo od istog izvora (tripalium).
Gdje se vidiš za 15 godina?
Uf… I mislila sam da je teško pronaći svoj omiljeni hrvatski izraz. Zvuči kao fraza, ali stvarno ne znaš što sutra donosi. Ako bih mogla birati, i ako se ne budem previše umarala seliti svake nekoliko godine, vjerojatno ću i dalje podučavati hrvatski na stranim sveučilištima, jer stvarno volim ovaj posao i uživam u životnom stilu koji mi pruža.
Izvor: Vesna Podgorac / Bukurešt, njezin radni kutak za hrvatski za strance
Sigurno imaš veliku strast prema književnosti, osobito hrvatskim autorima. Možeš li podijeliti neke preporuke za obavezno čitanje?
U posljednjem mjesecu pročitala sam tri sjajne knjige: Kristian Novak (Slučaj vlastite pogibelji), Dora Šustić (Psi) i Roberta Razzi (Lakoma Beti). Trenutno čitam Brod za Issu Roberta Perišića i izgleda obećavajuće. Kristian Novak je bez sumnje jedan od najvećih suvremenih hrvatskih autora i mogu preporučiti bilo koji njegov roman. Također bih preporučila (ne nužno tim redoslijedom) Slavenku Drakulić, Mašu Kolanović, Tatjanu Gromača, Gorana Ferčeca, Lanu Bastašić, Olju Savičević Ivančević, Igora Štiksa, Ivanu Sajko… To su suvremeni, živi autori. Od kanona hrvatske književnosti izdvojila bih Janka Polića Kamova, Miroslava Krležu, Mirka Kovača, Ivu Andrića i Dubravku Ugrešić. Za poeziju – Roberta Razzi (posebno ako vas zanima dijalektalna poezija, a također nudi prijevode na standardni jezik), Delimir Rešicki, Žarko Jovanovski… Ako želite čitati najpoznatije hrvatske pjesnike svih vremena, potražite zbirku pjesama Antuna Gustava Matoša, Tina Ujevića, Antuna Branka Šimića, Vesne Parun, Dragutina Tadijanovića ili Dobriše Cesarića.
Koje mjesto u Hrvatskoj bi posebno preporučila Erasmus studentima?
Kao što sam već spomenula, preporučila bih sve dijelove Hrvatske jer svaki ima mnogo za ponuditi. Moj osobni odabir uvijek bi bila Istra – spektakularni krajolici (na obali, a još više u unutrašnjosti), izvanredna gastronomija i odlični kulturni događaji. Ima poseban duh i visoku kvalitetu ponude u svakom segmentu.
Koju hrvatsku pjesmu imaš na svojoj playlisti?
Preferiram urbanu glazbu. Od suvremenih izvođača volim Urbana, Elemental, Meritas, Borisa Štoka (Quassar), Detour… Neki izvođači su na sceni godinama (nekima nažalost više nema ili su neaktivni): Massimo, Denis&Denis, Rundek, Fit… A dvije legende koje stvarno volim i obožavam – Josipa Lisac i Arsen Dedić.
Možeš li dati konkretan savjet kako učinkovito učiti hrvatski?
Ponovila bih savjete koje sam već istaknula za učenje jezika općenito. Ako dođete u Hrvatsku, lako ćete se izložiti jeziku na svaki mogući način, a također će biti lako razgovarati s izvornim govornicima jer smo poznati kao komunikativan, prijateljski narod koji posebno cijeni svaki trud kad pokušavate komunicirati na hrvatskom.
Kako objašnjavaš deklinacije stranim studentima?
To ovisi o materinjem jeziku mojih učenika. Naravno, lakše je ako imaju padeže u svom jeziku, ali čak i tada je potrebno više rada jer uvijek postoje razlike u upotrebi između hrvatskog i njihovog jezika. Ponekad, iako neki jezik nema padeže, postoje značajke koje mogu pomoći studentu da barem razumije koncept padeža. Općenito, svaki padež ima svoju ulogu u rečenici (npr. subjekt je uvijek u nominativu, izravni objekt u akuzativu, neizravni u dativu itd.) ili je određen prijedlogom (npr. „za“ traži akuzativ ako znači „za“, a instrumental ako znači „nakon“; „u“ ide s akuzativom i lokativom i uvijek znači isto, ali koristimo akuzativ ako je glagol kretanja, a lokativ ako nije). Kao što vidiš, to je potpuno drugačija perspektiva od one koju imaju izvorni govornici.
Znamo da su neke stvari u hrvatskom teške, reci nam što je lako!
Da, kao i u svakom jeziku, postoje teške i lagane stvari. U hrvatskom su jedno od prvih stvari koje naučite završeci za svaki rod u jednini i množini (npr. za nominativ). To je jedan od dijelova gramatike koji ne bi trebao biti težak za svladati, jer se ti završeci primjenjuju ne samo na gotovo sve imenice, nego i na pridjeve, većinu zamjenica itd. Također, na pamet mi padaju brojevi- naš sustav je logičan, i jednom kad naučite brojati do deset, samo trebate naučiti opća pravila kako formirati ostale brojeve do beskonačnosti. Morfologija prošlog i budućeg vremena također je relativno jednostavna za učenje.
Reci nešto o svom doktorskom radu usmjerenom na jezike i motivaciju iza teme.
Doktorski studij radim iz područja teorijske i primijenjene lingvistike na Sveučilištu Complutense u Madridu. Kao Hrvatica strastvena prema romanskim jezicima, odlučila sam posvetiti disertaciju kontaktu romanskih i slavenskih jezika. Radim na kliticima u romanskim idiomima koji se govore u hrvatskim regijama Kvarnera i Istre (istrovenetski, istrijotski, istro-rumunjski). Odabrala sam tu jezičnu posebnost jer standardni hrvatski jezik ima vrlo jedinstvena pravila o upotrebi klitika, dok se u romanskim jezicima često raspoređuju drugačije, pa sam smatrala da bi to moglo dati zanimljive rezultate. U doktorskom radu uspjela sam spojiti mnogo stvari koje volim- lingvistiku, romanske jezike, hrvatski i Kvarner i Istru (moju regiju i regiju mojih djedova i baka), sve pisano na španjolskom.
Loreta, OLS Community Manager – Croatian