U svijetu televizijskog novinarstva malo je osobnosti koje uspijevaju uhvatiti bit putopisnog pripovijedanja i duh istraživanja poput Martine Validžić. S gotovo 25 godina iskustva na Hrvatskoj radioteleviziji, Martina je postala poznato lice u Hrvatskoj i šire. Njezina strast prema putovanjima i otkrivanju kultura odvela ju je na izvanredna putovanja, a kruna toga je hvaljena putopisna dokumentarna serija „Sretni gradovi”, koja istražuje neke od najugodnijih i najinspirativnijih svjetskih gradova.
Danas s nama dijeli svoj put, svoj kreativni proces i savjete za mlade sanjare željne povezati posao i putovanja.
Martina, biste li se mogli ukratko predstaviti našoj međunarodnoj Erasmus OLS publici? Tko ste Vi?
Zovem se Martina i ovisnica sam o televiziji i putovanjima. Radim kao TV novinarka, reporterka i voditeljica već gotovo 25 godina, na raznim televizijskim kanalima, ali najviše na HRT-u, Hrvatskoj radioteleviziji. Posljednjih godina autorica sam, scenaristica i redateljica nekoliko putopisnih dokumentaraca, ali moj najpoznatiji rad je serija „Sretni gradovi”, za koju smo snimili dvije sezone- prvu u Europi, a drugu u SAD-u. Također sam slobodan duh, ovisnica o glazbi i ekstremna hedonistica.
Fotografija: Martina Validzic
„Sretni gradovi” vode nas na putovanje kroz fascinantne gradove. Kako je nastala ta ideja?
Nakon što sam završila rad na svojoj mini putopisnoj seriji „Inshallah Qatar”, koja je prije tri godine dobila izvrsne reakcije publike i visoku gledanost, moji su me šefovi zamolili da razmislim o sljedećem projektu. Imala sam samo nekoliko dana da nešto osmislim, pa sam posegnula za svojim bilješkama gdje svakodnevno zapisujem sve što me inspirira- pjesmu, film, osobu, citat ili zanimljiv članak. Tamo sam našla članak o gradovima s najvišom kvalitetom života, a Kopenhagen je uvijek bio na vrhu ljestvica. Zatim sam pročitala knjigu „Danci i stranci” Kristine Wolsperger Danilovski, o životu u Danskoj iz hrvatske perspektive, i pomislila – Danci su tako zanimljivi, drugačiji, nevjerojatni i pomalo čudni, ali na dobar način. Idemo to pogledati izbliza i vidjeti što možemo naučiti od njih!
Koje Vam je iskustvo bilo najuzbudljivije ili najneočekivanije tijekom snimanja prve sezone u Europi?
Moja ekipa i ja doživjeli smo toliko nezaboravnih avantura i nevjerojatnih susreta, upoznali smo predivne ljude s kojima sam i danas povezana, a mnogi su mi postali prijatelji. Uvijek se sve svodi na ljude! Različite kulture, stilovi života i način razmišljanja- to je uvijek najinspirativniji dio putovanja. Ali nikada neću zaboraviti vožnju vespe oko Koloseuma u Rimu s piscem Lucom Spaghettijem, baš kao u filmu „Praznik u Rimu”, kušanje najgore stvari koju sam ikada probala- islandski fermentirani morski pas, učenje bečkog valcera u Wiener Tanz Schule, večeru u slovenskoj žičari, noćni život Lisabona s lokalnom legendom ulicâ Ufom, susret s nevjerojatnom trbušnom plesačicom i „labudovicom” Tanyom u Christianiji u Kopenhagenu ili vožnju psećim zapregama u finskoj Laponiji.

Fotografija: Martina Validzic
Posjetili ste mnoge gradove- kad biste morali izdvojiti jedan koji Vam je potpuno oborio s nogu, koji bi to bio i zašto?
Kad govorimo o Europi i gradovima koje smo snimali, definitivno bih izabrala Lisabon. Ne znam je li to zbog opuštene atmosfere grada, sunčanog vremena, izvrsne hrane, stalnog osjećaja zabave u zraku ili zbog dirljivog fado glazbenog ugođaja koji mi je ukrao srce. Jedna od najljepših večeri u mom životu bila je u maloj taverni „A Baiuca” u Alfami, četvrti gdje je fado i nastao. Pjevači su nam pjevali cijelu noć dok smo sjedili uz ljude koje nikad prije nismo sreli, a svi smo bili ujedinjeni u najdubljim emocijama koje su nam ti umjetnici darovali. Nezaboravno.
Kad govorimo o SAD-u, svoje srce sam ostavila u Nashvilleu, Tennessee. Glazba je sreća.
Što, po Vašem mišljenju, grad doista čini „sretnim” i ugodnim za život?
To se razlikuje od osobe do osobe, vrlo je individualno. Netko je sretan na dalekom sjeveru, okružen snijegom, hladnoćom i malo ljudi, a s druge strane, postoje ljudi poput mene koji vole biti u gužvi, pjevati i plesati cijelu noć. Radi se o tome da izvučemo najbolje iz onoga što imamo, pronađemo stvari koje volimo, izbjegavamo negativnost što je više moguće, volimo, jedemo, smijemo se strastveno. Nije sve u novcu ni pametnoj birokraciji, ali i to može puno pomoći. Kombinacija svega toga – obrazovanje, zdravstvo, priuštivo stanovanje, bogata kulturna ponuda i najvažnije, visoka razina ljudskih prava – stvara sretno okruženje.

Fotografija: Martina Validzic
Kako birate gradove koje prikazujete u seriji? Postoje li određeni kriteriji?
Odabrala sam Kopenhagen, Reykjavik i Beč jer su uvijek pri vrhu ljestvica svake godine. Lisabon, Ljubljanu i Rim biralo je moje srce. Iako Rim ima kaotičan promet i nije najčišći grad na svijetu, on je ipak najveličanstveniji od svih. Kako u Vječnom gradu ne biti sretan? U SAD-u sam birala gradove koji su važni na svjetskoj karti, bilo zbog povijesnih događaja, načina života, glazbe, klime ili zabave.
Koje su Vaše buduće ambicije za „Sretne gradove”? Imate li na umu nova odredišta?
Voljela bih vidjeti izbliza kako Azijci ili Latinoamerikanci zrače srećom i ljubavlju. Ili možda Australija i Novi Zeland. Svijet je ogroman, i ako mislimo da je Europa jedino što trebamo poznavati, jako griješimo. Važno je širiti horizonte kako bismo izbjegli predrasude.
Kao putnica, više volite šarm skrivenih dragulja ili energiju poznatih turističkih atrakcija?
Više me zanima životni stil lokalaca nego užurbane, poznate turističke točke. Radije bih jela u lokalnoj zalogajnici ili restoranu, pila pivo s građevinskim radnicima, posjetila baptističku crkvu u predgrađu Nashvillea, pjevala i plakala uz veličanstveni gospel zbor, posjetila najsiromašniju lisabonsku četvrt Quinta do Mocha, koja je dobila potpuno drugačiju sliku zahvaljujući najljepšoj galeriji na otvorenom s muralima svjetski poznatih uličnih umjetnika... Volim se ponašati kao lokalka dok putujem. Nisam tipični turist. Sebe bih definirala kao putnicu.
Fotografija: Martina Validzic
Govorite više jezika- kako je to oblikovalo Vaša putovanja?
Engleski mi je univerzalan gdje god idem. No, malo sam govorila i njemački dok smo snimali u Austriji, te un poco de español dok smo bili u mojoj omiljenoj četvrti Miamija- Little Havana. Još uvijek nisam dovoljno sigurna u govoru španjolskog ili njemačkog s izvornim govornicima, ali radim na tome.
Kad biste mogli odmah tečno progovoriti bilo koji jezik, koji bi to bio i zašto?
Španjolski je moja najveća ljubav i strast! Učim ga u jednoj jezičnoj školi u Zagrebu s mojom dragom profesoricom, izvrsnom pedagoginjom, i voljela bih imati sate španjolskog svaki dan kad bih mogla.
Fotografija: Martina Validzic
Koja je Vaša omiljena riječ ili fraza na stranom jeziku koju ste pokupili putem?
Moje omiljene fraze na španjolskom su „Se vive una vez!” i „No pasarán!”. Na engleskom mi svi govore da imam američki naglasak... možda zato što sam odrasla uz američku pop kulturu. Zato ne mogu izdvojiti samo jednu frazu- svakodnevno koristim cijeli niz njih.

Fotografija: Martina Validzic
Mnogi mladi sanjaju o kombiniranju putovanja i posla. Koji biste im savjet dali za karijeru poput Vaše?
Dug je put bio da postanem ono što danas jesam. Ali opet, počela sam putovati i snimati TV reportaže čim sam došla na HRT prije 24 godine. Uvijek sam sebe zamišljala kako putujem svijetom i upoznajem nove ljude. Sve je u veličini tvoje želje. Ako to želiš toliko jako da nema drugog puta osim toga- ostvarit će se, prije ili kasnije. U to stvarno vjerujem. I u stalno usavršavanje sebe. Obrazovanje, nove vještine, novi jezici, knjige, glazba, filmovi i dokumentarci. I otvoreno srce.
Kad biste trebali opisati Hrvatsku nekome tko nikad nije bio ovdje, koje tri riječi biste upotrijebili?
Hrvatska- mala zemlja, veliko srce! (to su četiri riječi, ali zvuči kao slogan)
Priroda, zabava, srce.
I za kraj, što slijedi za Vas? Imate li uzbudljive projekte na vidiku?
Pripremam se za odlazak u Los Angeles krajem veljače, gdje trebam snimiti 20-minutnu reportažu koja će se emitirati prije izravnog prijenosa ovogodišnje dodjele Oscara. A nakon toga, čekaju me i neke nove velike avanture! Javit ću vam!
Fotografija: Martina Validzic
Hvala što ste odvojili vrijeme za čitanje Martinine priče! Voljeli bismo čuti vaše dojmove ili sve što želite podijeliti – slobodno ostavite komentar ispod.
Loreta, OLS Community Manager – Hrvatski