Za stolom sede četvorica prijatelja – Srbin, Hrvat, Crnogorac i Bosanac.
Srbin: „Ajde, ljudi, da vas naučim kako se pravi kafa, bre! Prvo staviš vodu da provri, pa ubaciš kašiku kafe, i to je to. Nema filozofije, brate mili, važno je da se pije u dobrom društvu!“
Hrvat: „Ma, čekaj malo, nije to tako jednostavno. Treba uzet' pravu 'kavu', najbolje iz neke male pržionice. Pa onda, važno je kuhati polako, da kava 'prodiše'. I, molim te, nikako šećer! Prava kava mora biti gorka!“
Bosanac: „Ma, bolan, vi nemate pojma o kafi. Kafa se pije lagano, nema tu žurbe. U Bosni mi prvo malo s kafom popričamo, da se skonta šta ona misli. Pa je onda stavimo na vatru, i kad zapjeni, znaš da je gotova. I obavezno uz rahatluk, jarane, da zasladiš život!“
Crnogorac: „E, polako, ljudi. Vi svi mnogo komplikujete. Kafa je jednostavna, đe je tu problem? Uzmeš džezvu, staviš kafu, vodu, i pustiš da sve lagano proključa. I dok čekaš, legneš malo da odmoriš. Nema ljepše nego uz kafu se opustiti i đe god da si, odmoriti.“
Srbin (smeje se): „Ma, bre, kakav rahatluk, kakve pržionice, i odmaranje! Kafa je kafa, samo skuvaš i ćao! Šta vi imate da filozofirate oko toga? I ko još pije kafu bez šećera?! To je kao da jedeš pasulj bez slanine! Znači, kad kreneš da kuvaš, važno je da zakuvaš pravo, sve ostalo su finese, brate.“
Hrvat: „Ma, sve vi Srbi tako – 'ajmo jednostavno, brzo, i još stavite dva šećera da ne moraš osjetit' pravi okus. To ti je isto kao kad radite roštilj – sve samo da bude obimno, a ne kako je skuhano.“
Bosanac: „Pa, stvarno, vi Srbi sve na brzaka. Kafa nije samo napitak, to je ritual, to je umjetnost! Nego, ajde, reci nam, jesi li ti ikad u životu popio kafu polako, s merakom?“
Crnogorac (lenjo): „Pa, da... vidim da je Srbin nestrpljiv, mora biti da je nervozan što mu kafa nije dovoljno jaka. A ja bih mogao još jednu turu, ali da ne ustajem, može li neko drugi?“
Srbin: „Šta vi znate... Kafa je da te razbudi, da možeš dalje. A sve ovo vaše, to je samo gubljenje vremena. Evo, ja ću da odem da uzmem još jednu – al’ sa šećerom, da znate, i bez tih vaših ceremonija.“
Hrvat: „Ma, šta da ti kažem, vi Srbi ste jednostavni – k'o vaša kafa.“
Bosanac (smeje se): „Ma, bolan, Srbi vole sve na brzinu, k’o da će im kafa pobjeći! A mi, jarane, uživamo u svakoj kapljici.“
Crnogorac (dovikuje konobaru): „Molim te, još jednu, ali polako – ne žurimo mi nikud.“
Srbin: „Ma, dobro, dobro... da vas nije, moja kafa se nikada ne bi skuvala!“
Svi se smeju. I dok kafa miriše na stolu, jasno je da je, bez obzira na način pripreme, najvažnije društvo – jer gde je osoba sa Balkana, tu je i smeh, i kafa, i beskrajna „različita mišljenja“ o sitnicama koje „život znače“.
A kako ćete prepoznati ko je iz koje zemlje po govoru?Pa za to vam treba praksa, dok ovaj tekst može da vam pomogne da razumete ko koristi koje reči jer iako se međusobno razumemo, rokustimo drugačije akcente i reči koji se razlikuju od zemlje do zemlje.
Milos, OLS menadžer srpske zajednice