U vremenu u kojem ozbiljnost i ubrzani ritam života često preuzimaju primat nad smijehom, Andrea Golubić odlučila je napraviti u Zagrebu nešto potpuno drugačije- stvoriti mjesto koje nas vraća lakoći, igri i bezbrižnom smijehu. Tako je nastao zagrebački Muzej smijeha, HaHaHouse, jedinstveni prostor u kojem se umjetnost, humor i emocije spajaju u iskustvo koje posjetitelje podsjeća koliko nam je radosti potrebno u svakodnevici. U razgovoru Andrea otkriva kako je nastala ideja, s kojim se izazovima susrela i zašto vjeruje da je smijeh najuniverzalniji jezik na svijetu.
Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Kako je nastala ideja o osnivanju Muzeja smijeha u Zagrebu?
Ideja se rodila iz svakodnevnog promatranja i promišljanja, kada sam shvatila koliko nam je u svakodnevici nestalo lakoće i spontanosti. Često sam imala osjećaj da je sve oko nas preplavljeno ozbiljnošću i problemima, a sve je manje prostora ostalo za one male trenutke radosti. Htjela sam stvoriti mjesto koje funkcionira suprotno: podsjeća nas da se smijemo, igramo, opustimo i bar na sat vremena zaboravimo vanjski svijet. Tako je nastala ideja o HaHaHouseu- prostoru u kojem smijeh nije samo dobrodošao, nego je os oko koje se sve okreće.

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Što Vas osobno povezuje s humorom- jeste li oduvijek voljeli smijeh ili se ideja rodila spontano?
Oduvijek sam intuitivno naginjala pozitivnim stvarima, ali zapravo je kombinacija potrebe i želje potaknula ovu priču. Nakon godina rada, selidbi i pandemije, primijetila sam koliko je humor moćan kao alat za povezivanje i iscjeljivanje. Shvatila sam da nisam jedina kojoj treba odmaka od negativnih vijesti i ozbiljnosti. I zato je smijeh postao moj profesionalni i osobni put.

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
S kojim ste se izazovima susreli prilikom pokretanja muzeja i koliko je vremena prošlo od ideje do otvaranja?
Proces je trajao više od tri godine i zahtijevao je puno upornosti. Ideja je sama po sebi bila nekonvencionalna, što je značilo da se baš svaki korak morao graditi od nule – od koncepta izložaka do custom izrade svega što se nalazi u prostoru pa i traženja samog prostora i rješavanja birokracije. Prostor je prije uređenja bio u vrlo lošem stanju, pa su građevinski radovi trajali gotovo godinu dana. Administrativni dio bio je jednako zahtjevan kao i kreativni, ali kad danas vidim pozitivne reakcije posjetitelja, svaki dio tog puta čini se opravdanim.
Kako ste osmislili koncept Muzeja smijeha? Koja iskustva i emocije posjetitelji mogu doživjeti tijekom obilaska?
Koncept je nastao kao kombinacija interaktivne umjetnosti, psihologije emocija i zabavnih elemenata koji vraćaju čovjeka u stanje djetinje radoznalosti. Htjela sam da obilazak bude poput malog putovanja, od ulaska koji „čisti” negativu, preko istraživanja humora u različitim oblicima, sve do završne zone koja daje osjećaj olakšanja i katarze. Posjetitelji proživljavaju cijeli spektar veselja, od smijeha i iznenađenja do nostalgije i igre.
Koji eksponat ili interaktivni dio muzeja smatrate najzabavnijim ili najsmješnijim?
Uvijek izdvajam veliki tobogan, našu “centrifugu života”. Čim se netko spusti i završi u bazenu s lopticama, iz njega izađe s potpuno drukčijim izrazom lica. To je onaj trenutak kada odrasli ponovo postanu djeca, potpuno neopterećeni, glasni i nasmijani.

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Muzej uključuje različite vrste humora – kako ste osmislili taj doživljaj za posjetitelje?
Humor je slojevit i kulturološki obojen, pa smo se trudili njegove prikazati različite oblike: od vizualnih gegova i optičkih iluzija, preko satiričnih elemenata, do fizičkog humora. Svaka zona ima svoju energiju. Ideja je da svi pronađu nešto što rezonira s njima, bez obzira na dob ili karakter.

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Kako kroz muzej prikazujete humor različitih kultura i zemalja?
Dio postava posvećen je globalnom humoru- vremenskoj crti i primjerima šala, memova i pop-kulturnih referenci iz raznih dijelova svijeta. Tako posjetitelji mogu vidjeti kako se humor mijenja kroz vrijeme i kako određene teme postaju univerzalne, bez obzira na jezik ili geografiju.
Kakve su reakcije posjetitelja iz inozemstva? Primjećujete li razlike u doživljaju humora među različitim nacionalnostima?
Stranci često reagiraju spontano i vrlo otvoreno, posebno turisti koji se žele zabaviti i upoznati grad kroz neku ležerniju aktivnost. Razlike postoje: npr. Skandinavci su oduševljeni našim toplim, pomalo pomaknutim pristupom humoru, dok mediteranski gosti odmah upadaju u interakciju. No ono što je fascinantno jest da se na kraju svi smiju istim stvarima. Smijeh se zaista pokazao najuniverzalnijim jezikom na svijetu.

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Postoje li planovi za širenje muzeja, možda u druge hrvatske gradove ili u inozemstvo?
Planovi postoje, ali ne žurimo. Prvi cilj je dodatno ojačati zagrebačku lokaciju i nastaviti razvijati postav. Nakon toga otvoreni smo za širenje- bilo kroz tematske izložbe, sezonske programe, suradnje ili čak franšize u drugim gradovima. Upiti već stižu, no želimo da svaki sljedeći korak bude promišljen i kvalitetan.
Imate li omiljenu vrstu humora ili šaljivu priču koja Vas uvijek nasmije?
Najviše volim situacijski humor, one sitnice koje se dogode spontano i iznenade te. U muzeju ih ima svakodnevno: ljudi koji se toliko užive da i sami postanu dio instalacije, ili reakcije na glasovne efekte koje nismo ni predvidjeli, a i moj tim je dosta otkačen, s njima nema dosadnog trenutka!

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Možete li podijeliti neku neobičnu ili smiješnu situaciju koja se dogodila s posjetiteljima?
Najsmješnija situacija iz muzeja? Uh, teško izdvojiti samo jednu, ali zapravo, sve smiješne situacije kod nas uvijek su pomalo i ljubavne. Znamo da se parovi na početku veze najviše smiju, a Muzej privlači upravo takve parove: one koji dolaze na prvi spoj da skinu tremu, ali i one koji su desetljećima u braku.
Jednom smo imali gospodina koji je, spuštajući se niz naš tobogan u bazen, izgubio vjenčani prsten. Cijeli tim se doslovno bacio u potragu- ronili smo, pretraživali, smijali se i nervozno navijali- i na kraju ga pronašli. Kad je napokon dobio svoj prsten natrag, bio je toliko ganut i razigran da je ponovno kleknuo pred svoju suprugu i još jednom je zaprosio.
Imali smo i organiziranu prosidbu u muzeju, ali i najotkačeniju proslavu osamdesetog rođendana koju možete zamisliti. Kod nas se stalno događa nešto neočekivano- i smijeh i ljubav nekako uvijek idu zajedno.
Koji Vam je najdraži trenutak otkad je muzej otvoren?
Otvorenje je bilo posebno, ali najdraži trenutak bio je nekoliko dana kasnije, kada sam vidjela grupu posjetitelja koji su se međusobno potpuno nepoznati, a na kraju su izašli zajedno, smijući se kao da su stari prijatelji. Taj osjećaj zajedništva je ono zbog čega HaHaHouse postoji.

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Što biste poručili mladima koji žele pokrenuti vlastiti kreativni ili kulturni projekt?
Najvažnije je ne odustati kad postane teško, a postat će. Kreativni projekti uvijek traže hrabrost, strpljenje i jako puno učenja u procesu. Okružite se ljudima koji vjeruju u vas i budite spremni na to da će vam najviše vrijediti male pobjede i kontinuinirani rad.
Kako zamišljate budućnost Muzeja smijeha u idućih pet do deset godina?
Vidim ga kao stabilnu, prepoznatljivu instituciju koja i dalje raste i razvija se. Želim da HaHaHouse bude mjesto koje se stalno mijenja- novi eksponati, novi programi, nove suradnje. Dugoročno, voljela bih da postane i platforma za edukaciju, kulturu i mentalno zdravlje kroz humor.

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Koji oblik humora iz Europe ili svijeta Vas najviše inspirira i fascinira?
Što se tiče humora koji me inspirira, odrastala sam uz britanske humoristične serije i taj britki, inteligentni, pomalo sarkastični ton ostao je moj favorit. Mućke su mi apsolutni klasik, a od komičara najviše volim Rickyja Gervaisa i Grahama Nortona- njihova sposobnost da s minimalnim izrazom postignu maksimalan efekt je neprocjenjiva.
Naravno, odrasli smo i na američkim serijama, pa moram spomenuti Seinfelda kao neosporni temelj modernog sitcom humora, kao i Willa Ferrella čiji apsurd i energija uvijek pogode u sridu. U novijoj generaciji, Parks and Recreation me potpuno osvojila- toliko topline i komedije u jednom paketu rijetko se viđa.
Od domaćih komičara posebno volim Goran Vinčića i Vlatka Štampara; njihova dinamika i oštroumnost su svježina na sceni i uvijek me nasmiju.

Fotografija: HahaHouse, Lukša Marotti
Hvala što ste odvojili vrijeme da pročitate ovu priču! Rado bismo čuli vaše mišljenje ili bilo što što želite podijeliti- slobodno ostavite komentar ispod.
Loreta, OLS Community Manager – Croatian
