OLS Blog

Interview: Andrea Golubić/ HaHaHouse

Interview: Andrea Golubić/ HaHaHouse

Loreta OLS Community Manager
Vastuste arv 1

U vremenu u kojem ozbiljnost i ubrzani ritam života često preuzimaju primat nad smijehom, Andrea Golubić odlučila je napraviti u Zagrebu nešto potpuno drugačije- stvoriti mjesto koje nas vraća lakoći, igri i bezbrižnom smijehu. Tako je nastao zagrebački Muzej smijeha, HaHaHouse, jedinstveni prostor u kojem se umjetnost, humor i emocije spajaju u iskustvo koje posjetitelje podsjeća koliko nam je radosti potrebno u svakodnevici. U razgovoru Andrea otkriva kako je nastala ideja, s kojim se izazovima susrela i zašto vjeruje da je smijeh najuniverzalniji jezik na svijetu.

 

 
Fotografija: HahaHouseLukša Marotti


Kako je nastala ideja o osnivanju Muzeja smijeha u Zagrebu?

Ideja se rodila iz svakodnevnog promatranja i promišljanja, kada sam shvatila koliko nam je u svakodnevici nestalo lakoće i spontanosti. Često sam imala osjećaj da je sve oko nas preplavljeno ozbiljnošću i problemima, a sve je manje prostora ostalo za one male trenutke radosti. Htjela sam stvoriti mjesto koje funkcionira suprotno: podsjeća nas da se smijemo, igramo, opustimo i bar na sat vremena zaboravimo vanjski svijet. Tako je nastala ideja o HaHaHouseu- prostoru u kojem smijeh nije samo dobrodošao, nego je os oko koje se sve okreće.


Fotografija: HahaHouseLukša Marotti

Što Vas osobno povezuje s humorom- jeste li oduvijek voljeli smijeh ili se ideja rodila spontano?

Oduvijek sam intuitivno naginjala pozitivnim stvarima, ali zapravo je kombinacija potrebe i želje potaknula ovu priču. Nakon godina rada, selidbi i pandemije, primijetila sam koliko je humor moćan kao alat za povezivanje i iscjeljivanje. Shvatila sam da nisam jedina kojoj treba odmaka od negativnih vijesti i ozbiljnosti. I zato je smijeh postao moj profesionalni i osobni put.


Fotografija: HahaHouseLukša Marotti

S kojim ste se izazovima susreli prilikom pokretanja muzeja i koliko je vremena prošlo od ideje do otvaranja?

Proces je trajao više od tri godine i zahtijevao je puno upornosti. Ideja je sama po sebi bila nekonvencionalna, što je značilo da se baš svaki korak morao graditi od nule – od koncepta izložaka do custom izrade svega što se nalazi u prostoru pa i traženja samog prostora i rješavanja birokracije. Prostor je prije uređenja bio u vrlo lošem stanju, pa su građevinski radovi trajali gotovo godinu dana. Administrativni dio bio je jednako zahtjevan kao i kreativni, ali kad danas vidim pozitivne reakcije posjetitelja, svaki dio tog puta čini se opravdanim.


Kako ste osmislili koncept Muzeja smijeha? Koja iskustva i emocije posjetitelji mogu doživjeti tijekom obilaska?

Koncept je nastao kao kombinacija interaktivne umjetnosti, psihologije emocija i zabavnih elemenata koji vraćaju čovjeka u stanje djetinje radoznalosti. Htjela sam da obilazak bude poput malog putovanja, od ulaska koji „čisti” negativu, preko istraživanja humora u različitim oblicima, sve do završne zone koja daje osjećaj olakšanja i katarze. Posjetitelji proživljavaju cijeli spektar veselja, od smijeha i iznenađenja do nostalgije i igre.

Koji eksponat ili interaktivni dio muzeja smatrate najzabavnijim ili najsmješnijim?

Uvijek izdvajam veliki tobogan, našu “centrifugu života”. Čim se netko spusti i završi u bazenu s lopticama, iz njega izađe s potpuno drukčijim izrazom lica. To je onaj trenutak kada odrasli ponovo postanu djeca, potpuno neopterećeni, glasni i nasmijani.


Fotografija: HahaHouseLukša Marotti

Muzej uključuje različite vrste humora – kako ste osmislili taj doživljaj za posjetitelje?

Humor je slojevit i kulturološki obojen, pa smo se trudili njegove prikazati različite oblike: od vizualnih gegova i optičkih iluzija, preko satiričnih elemenata, do fizičkog humora. Svaka zona ima svoju energiju. Ideja je da svi pronađu nešto što rezonira s njima, bez obzira na dob ili karakter.



Fotografija: HahaHouseLukša Marotti

Kako kroz muzej prikazujete humor različitih kultura i zemalja?

Dio postava posvećen je globalnom humoru- vremenskoj crti i primjerima šala, memova i pop-kulturnih referenci iz raznih dijelova svijeta. Tako posjetitelji mogu vidjeti kako se humor mijenja kroz vrijeme i kako određene teme postaju univerzalne, bez obzira na jezik ili geografiju.


Kakve su reakcije posjetitelja iz inozemstva? Primjećujete li razlike u doživljaju humora među različitim nacionalnostima?

Stranci često reagiraju spontano i vrlo otvoreno, posebno turisti koji se žele zabaviti i upoznati grad kroz neku ležerniju aktivnost. Razlike postoje: npr. Skandinavci su oduševljeni našim toplim, pomalo pomaknutim pristupom humoru, dok mediteranski gosti odmah upadaju u interakciju. No ono što je fascinantno jest da se na kraju svi smiju istim stvarima. Smijeh se zaista pokazao najuniverzalnijim jezikom na svijetu.



Fotografija: HahaHouseLukša Marotti


Postoje li planovi za širenje muzeja, možda u druge hrvatske gradove ili u inozemstvo?

Planovi postoje, ali ne žurimo. Prvi cilj je dodatno ojačati zagrebačku lokaciju i nastaviti razvijati postav. Nakon toga otvoreni smo za širenje- bilo kroz tematske izložbe, sezonske programe, suradnje ili čak franšize u drugim gradovima. Upiti već stižu, no želimo da svaki sljedeći korak bude promišljen i kvalitetan.


Imate li omiljenu vrstu humora ili šaljivu priču koja Vas uvijek nasmije?

Najviše volim situacijski humor, one sitnice koje se dogode spontano i iznenade te. U muzeju ih ima svakodnevno: ljudi koji se toliko užive da i sami postanu dio instalacije, ili reakcije na glasovne efekte koje nismo ni predvidjeli, a i moj tim je dosta otkačen, s njima nema dosadnog trenutka!



Fotografija: HahaHouseLukša Marotti

Možete li podijeliti neku neobičnu ili smiješnu situaciju koja se dogodila s posjetiteljima?

Najsmješnija situacija iz muzeja? Uh, teško izdvojiti samo jednu, ali zapravo, sve smiješne situacije kod nas uvijek su pomalo i ljubavne. Znamo da se parovi na početku veze najviše smiju, a Muzej privlači upravo takve parove: one koji dolaze na prvi spoj da skinu tremu, ali i one koji su desetljećima u braku.

Jednom smo imali gospodina koji je, spuštajući se niz naš tobogan u bazen, izgubio vjenčani prsten. Cijeli tim se doslovno bacio u potragu- ronili smo, pretraživali, smijali se i nervozno navijali- i na kraju ga pronašli. Kad je napokon dobio svoj prsten natrag, bio je toliko ganut i razigran da je ponovno kleknuo pred svoju suprugu i još jednom je zaprosio.

Imali smo i organiziranu prosidbu u muzeju, ali i najotkačeniju proslavu osamdesetog rođendana koju možete zamisliti. Kod nas se stalno događa nešto neočekivano- i smijeh i ljubav nekako uvijek idu zajedno.


Koji Vam je najdraži trenutak otkad je muzej otvoren?

Otvorenje je bilo posebno, ali najdraži trenutak bio je nekoliko dana kasnije, kada sam vidjela grupu posjetitelja koji su se međusobno potpuno nepoznati, a na kraju su izašli zajedno, smijući se kao da su stari prijatelji. Taj osjećaj zajedništva je ono zbog čega HaHaHouse postoji.

 

Fotografija: HahaHouseLukša Marotti

Što biste poručili mladima koji žele pokrenuti vlastiti kreativni ili kulturni projekt?

Najvažnije je ne odustati kad postane teško, a postat će. Kreativni projekti uvijek traže hrabrost, strpljenje i jako puno učenja u procesu. Okružite se ljudima koji vjeruju u vas i budite spremni na to da će vam najviše vrijediti male pobjede i kontinuinirani rad.


Kako zamišljate budućnost Muzeja smijeha u idućih pet do deset godina?

Vidim ga kao stabilnu, prepoznatljivu instituciju koja i dalje raste i razvija se. Želim da HaHaHouse bude mjesto koje se stalno mijenja- novi eksponati, novi programi, nove suradnje. Dugoročno, voljela bih da postane i platforma za edukaciju, kulturu i mentalno zdravlje kroz humor.


Fotografija: HahaHouseLukša Marotti

Koji oblik humora iz Europe ili svijeta Vas najviše inspirira i fascinira?

Što se tiče humora koji me inspirira, odrastala sam uz britanske humoristične serije i taj britki, inteligentni, pomalo sarkastični ton ostao je moj favorit. Mućke su mi apsolutni klasik, a od komičara najviše volim Rickyja Gervaisa i Grahama Nortona- njihova sposobnost da s minimalnim izrazom postignu maksimalan efekt je neprocjenjiva.

Naravno, odrasli smo i na američkim serijama, pa moram spomenuti Seinfelda kao neosporni temelj modernog sitcom humora, kao i Willa Ferrella čiji apsurd i energija uvijek pogode u sridu. U novijoj generaciji, Parks and Recreation me potpuno osvojila- toliko topline i komedije u jednom paketu rijetko se viđa.

Od domaćih komičara posebno volim Goran Vinčića i Vlatka Štampara; njihova dinamika i oštroumnost su svježina na sceni i uvijek me nasmiju.


Fotografija: HahaHouseLukša Marotti


Hvala što ste odvojili vrijeme da pročitate ovu priču! Rado bismo čuli vaše mišljenje ili bilo što što želite podijeliti- slobodno ostavite komentar ispod.

Loreta, OLS Community Manager – Croatian





Vastuses Loreta OLS Community Manager

Re: Interview: Andrea Golubić/ HaHaHouse

Loreta OLS Community Manager
In a time when seriousness and the fast pace of life often take precedence over laughter, Andrea Golubić decided to create something completely different in Zagreb- a place that brings us back to lightness, play, and carefree joy. This is how Zagreb’s Museum of Laughter, HaHaHouse, was born: a unique space where art, humor, and emotions blend into an experience that reminds visitors how much joy we all need in everyday life. In this interview, Andrea reveals how the idea came to life, what challenges she faced, and why she believes that laughter is the most universal language in the world.


How did the idea of founding the Museum of Laughter in Zagreb come about?
The idea was born from everyday observation and reflection, when I realized how much ease and spontaneity have disappeared from our daily lives. I often felt that everything around us was overwhelmed with seriousness and problems, and that very little space remained for those small moments of joy. I wanted to create a place that works in the opposite way: a place that reminds us to laugh, play, relax, and forget about the outside world- even if only for an hour. That’s how HaHaHouse came to be: a space where laughter is not only welcome, but the very axis around which everything revolves.


What is your personal connection with humor- have you always loved laughter, or did the idea appear spontaneously?
I’ve always naturally gravitated toward positive things, but in truth, it was a combination of need and desire that sparked this project. After years of work, moving from place to place, and going through the pandemic, I realized how powerful humor is as a tool for connection and healing. I also realized that I wasn’t the only one needing a break from negativity and seriousness. And so, laughter became both my personal and professional path.

What challenges did you face when launching the museum, and how long did it take from idea to opening?
The process took more than three years and required a lot of persistence. The idea itself was unconventional, which meant that every step had to be built from scratch- from designing the exhibits, to custom-building everything in the space, to finding the right location and dealing with bureaucracy. The space was in very poor condition before renovation, so construction work lasted almost a year. The administrative side was just as demanding as the creative one, but when I see visitors’ reactions today, every part of that journey feels worthwhile.


How did you design the concept of the Museum of Laughter? What experiences and emotions can visitors expect during their visit?
The concept emerged as a blend of interactive art, emotional psychology, and playful elements that bring people back to a childlike sense of curiosity. I wanted the visit to feel like a small journey- starting with an entrance that “cleanses” negativity, continuing through the exploration of different forms of humor, and ending in a final zone that brings a sense of relief and catharsis. Visitors experience a full spectrum of joy, from laughter and surprise to nostalgia and play.


Which exhibit or interactive part of the museum do you find the funniest or most entertaining?
I always highlight the big slide, our “life centrifuge.” As soon as someone slides down and lands in the ball pit, they come out with a completely different expression on their face. It’s that moment when adults become kids again- carefree, loud, and smiling.


The museum includes different types of humor- how did you design this experience for visitors?
Humor is layered and culturally influenced, so we tried to showcase its many forms: from visual gags and optical illusions, to satirical elements and physical comedy. Each zone has its own energy. The idea is that everyone finds something that resonates with them, regardless of age or personality.


How do you represent humor from different cultures and countries in the museum?
Part of the exhibition is dedicated to global humor- a timeline featuring jokes, memes, and pop-culture references from around the world. This allows visitors to see how humor evolves over time and how certain themes become universal, no matter the language or geography.

What are the reactions of international visitors? Do you notice any differences in how various nationalities experience humor?
Foreign visitors often react spontaneously and openly, especially tourists who want to have fun and get to know the city through a more relaxed activity. Differences do exist: for example, Scandinavian visitors love our warm and slightly quirky approach to humor, while Mediterranean guests jump into the interaction immediately. But what’s fascinating is that everyone ends up laughing at the same things. Laughter truly is the most universal language in the world.


Are there plans to expand the museum- perhaps to other Croatian cities or abroad?
There are plans, but we’re not rushing. The first goal is to strengthen the Zagreb location and continue developing the exhibition. After that, we are open to expanding- through thematic exhibitions, seasonal programs, collaborations, or even franchises in other cities. Inquiries are already coming in, but we want each next step to be thoughtful and high-quality.

Do you have a favorite type of humor or a funny story that always makes you laugh?
I love situational humor the most- those little spontaneous moments that surprise you. We experience them daily in the museum: people who get so immersed that they become part of the installation, or reactions to certain sound effects we didn’t even anticipate. And my team is pretty quirky as well- there’s never a dull moment with them!


Can you share an unusual or funny situation that happened with visitors?
The funniest situations in the museum are often a little bit romantic, too. We know couples laugh the most at the beginning of a relationship, and the Museum attracts exactly those couples- first-date visitors trying to ease their nerves, and long-married couples revisiting their playful side.
Once, a gentleman lost his wedding ring while sliding into the ball pit. Our whole team literally jumped into rescue mode- diving, searching, laughing, and nervously cheering. In the end, we found it. When he finally got his ring back, he was so moved and playful that he got down on one knee again and re-proposed to his wife on the spot.


We’ve also hosted a planned proposal in the museum, as well as the most eccentric 80th birthday party you can imagine. Something unexpected is always happening here- laughter and love always seem to go hand in hand.

What has been your favorite moment since the museum opened?
The opening was special, but my favorite moment came a few days later, when I saw a group of visitors who didn’t know each other at all, and yet walked out together, laughing like old friends. That feeling of togetherness is exactly why HaHaHouse exists.


What message would you give to young people who want to start their own creative or cultural project?
The most important thing is not to give up when it gets difficult- and it will. Creative projects always require courage, patience, and a lot of learning along the way. Surround yourself with people who believe in you, and know that the small victories and consistent effort will mean the most.

How do you imagine the future of the Museum of Laughter in the next five to ten years?
I see it as a stable, recognizable institution that continues to grow and evolve. I want HaHaHouse to be a place that constantly changes- new exhibits, new programs, new collaborations. In the long term, I’d love it to become a platform for education, culture, and mental health through humor.


Which form of humor from Europe or the world inspires and fascinates you the most?
When it comes to humor that inspires me, I grew up with British comedy series, and that sharp, intelligent, slightly sarcastic tone remains my favorite. Only Fools and Horses is an absolute classic for me, and among comedians, I admire Ricky Gervais and Graham Norton- their ability to create maximum impact with minimal expression is priceless.
Of course, we also grew up with American series, so I have to mention Seinfeld as an undeniable foundation of modern sitcom humor, as well as Will Ferrell, whose absurdity and energy always hit the mark. Among the newer shows, Parks and Recreation completely won me over- it’s rare to find so much warmth and comedy in one package.

As for local comedians, I especially enjoy Goran Vinčić and Vlatko Štampar; their dynamic and sharp wit bring freshness to the scene and always make me laugh.