Ainona dijeli svoje iskustvo prilagodbe životu u Hrvatskoj, učenja zahtjevnog novog jezika i otkrivanja kulturnih razlika i sličnosti između Španjolske i Hrvatske. Od smiješnih jezičnih situacija do svojih omiljenih hrvatskih mjesta, Ainonina priča nudi iskren i prepoznatljiv pogled na to kako je prihvatiti život u novoj zemlji.
Dobro jutro svima! Moje ime je Ainona i imam 25 godina. Dolazim iz Katalonije, ali od kolovoza živim u Karlovcu, u Hrvatskoj. Volim putovati i učiti nove jezike i kulture.
Moj put do Karlovca bio je malo duži. U kolovozu sam bila na odmoru u Francuskoj, pa sam u Hrvatsku stigla iz Francuske. Nije bilo direktnih letova pa sam imala presjedanje u Njemačkoj. Malo mi je žao, jer je teško pronaći direktan let iz Zagreba za Barcelonu, pa se ne mogu tako lako vratiti kući za vikend (što sam mislila da ću moći prije nego što sam došla ovdje).
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Odlučila sam se preseliti u Karlovac kako bih volontirala u Europskim snagama solidarnosti. Bila sam u kontaktu s jednom katalonskom organizacijom koja ima programe za odlazak u inozemstvo, i jednog dana sam vidjela ponudu za volontiranje u Centru za mlade, organiziranje neformalnih aktivnosti i „uradi sam” radionica za mlade i djecu. U Kataloniji sam radila kao monitora de lleure, u neformalnom obrazovanju, pa sam mislila da će to biti lijepo iskustvo – vidjeti kako takve aktivnosti funkcioniraju u drugoj zemlji. Također, volim raditi rukotvorine, pa mi je to bilo kao „posao iz snova”. Osim toga, kao što sam rekla, volim putovati i živjeti u inozemstvu. Nikad prije nisam bila u Hrvatskoj i pomislila sam da će biti lijepo posjetiti je i istražiti okolne zemlje.
Jezici imaju važnu ulogu u mom životu, rekla bih. Trenutno govorim katalonski, španjolski, francuski i engleski, a učim- odnosno pokušavam učiti- hrvatski. Kako govorim nekoliko romanskih jezika, mogu razumjeti talijanski, a portugalski uglavnom ako ga čitam. Prije nekoliko godina studirala sam kineski, u sklopu fakulteta Prevođenja i tumačenja, ali sam odustala od studija i prestala učiti kineski, pa ne smatram da ga govorim.
Kad sam došla, naučila sam osnove- „dobar dan, hvala, doviđenja…“, ali pokušavam naučiti više. Jer iako u Hrvatskoj mnogi ljudi govore engleski, i na poslu pričamo engleski, a naše aktivnosti su također na engleskom, mislim da je važno govoriti jezik zemlje u kojoj živiš. Jezik nije samo način komunikacije, već i način da vidiš svijet i izraziš sebe.
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Za mene je to do sada bilo teško iskustvo jer nikad prije nisam učila nijedan slavenski jezik, pa učim sve od nule. Osim toga, učim sama, bez pomoći, pa je to naporno. Također, nemam puno prilike za vježbanje (osim kad naručujem kavu ili nešto slično), pa je teško napredovati.
Jedan od izazova bio je odlazak u kino da gledam dječje filmove (jer se u Hrvatskoj filmovi prikazuju u originalu, a jedini način da čujem hrvatski u filmu je da odem na sinkroniziranu verziju). Također i odlazak u kazalište (obožavam kazalište, pa sam išla na nekoliko predstava, iako nisam puno razumjela). Jedan od najsmješnijih izazova bio je odlazak na talijanski film s hrvatskim titlovima. Kao što sam rekla, mogu donekle razumjeti talijanski, ali ne baš puno, pa je bilo smiješno- pokušavala sam čitati titlove, a onda nisam slušala film…
Još jedan izazov bio je kad sam jednom kupovala kartu za vlak, otprilike mjesec dana nakon što sam stigla. Bilo je smiješno jer sam ženi na blagajni rekla na hrvatskom da ne govorim hrvatski i pitala je li govori engleski- a onda nastavila na engleskom. No nije me razumjela i isprintala je krive karte. Onda sam joj pokušala objasniti na par riječi na hrvatskom da živim u Karlovcu i da mi trebaju karte od tamo (a bile smo u Zagrebu). Onda se naljutila na mene i rekla: „Pa ti živiš u Hrvatskoj i govoriš hrvatski!“ Ali ja sam znala reći samo to. (Bilo je smiješno tek poslije, kad je sve prošlo.)
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Nemam puno rječnika, ali prvi jezični brzalicu koju sam naučila bila je „Na štriku se suši šareni šosić“. Također sam naučila izraz „Sto ljudi, sto ćudi“. Ah! I gledajući jedan film čula sam izraz kojim se poželi sreća, i rekli su „slomij nogu“ ili nešto slično.
Za mene- ne. Mislim da su to dva potpuno različita jezika, s drugačijom strukturom, gramatikom i vokabularom. Hrvati kažu da im je španjolski lak, ali mislim da to nije isto kada učiš hrvatski. Mislim da su Hrvati navikli na španjolski zbog telenovela, ali ja prije dolaska ovdje nikad nisam čula hrvatski. Znači, krenula sam od nule.
I kao što sam rekla, moj materinski jezik je katalonski, a dvojezična sam i sa španjolskim, i to mi je jako pomoglo dok sam učila francuski, ali ne i sada kad učim hrvatski.
Mogu pronaći neke sličnosti u riječima poput „simpatičan (simpàtic)“, „optimističan (optimista)“, ali ne puno. Jednom sam primijetila da se u karlovačkom govoru koristi riječ „butiga“ za dućan (na katalonskom je botiga) i „blau“ za plavo (na katalonskom isto blau). I bilo je zanimljivo kad mi je netko rekao da se u Dalmaciji za jastuk kaže „kušin“, a na katalonskom coixí (izgovara se slično). Pa vjerojatno bih mogla pronaći još sličnih riječi ili izraza.
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Moram reći da mi je na početku hrvatski bio jako težak, jer nisam razumjela nijednu riječ, niti sam znala za padeže, pa sam mislila da su iste riječi ponekad različite. Također, prijevod ne radi uvijek, i ne mogu kopirati i zalijepiti tekst, pa je bilo teško razumjeti što piše. Unatoč tome, sada kada imam neku „bazu“, platforma mi je korisna jer se bavi svakodnevnim situacijama.
Za mene su kulture ovih dviju zemalja različite. U Španjolskoj ljudi više žive vani, druže se s prijateljima i obitelji. U Hrvatskoj se ljudi sastaju na kavi, ali mislim da ne provode toliko vremena na otvorenom (vjerojatno zbog vremena).
Ne vidim puno kulturnih sličnosti, ali možda to ovisi i o regiji o kojoj govorimo.
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Hrvati mi se čine kao jako opušteni ljudi. Imam dojam da se ne stresiraju previše na poslu. Sve se radi „polako“. A ja živim u Karlovcu! Pa zamislite… Svi kažu da se na jugu sve radi „pomalo, pomalo“, pa ne mogu ni zamisliti hahahahahha.
U trgovinama mi se čini da su ljudi „hladni“ i „distancirani“, kao da su ljuti kad uđeš. Također, ljudi su na početku dosta zatvoreni u svojim krugovima, ali je istina da, kad ih bolje upoznaš, postanu topliji. Rekli su mi da je to možda zato što živim u manjem mjestu, na sjeveru i u unutrašnjosti.
Volim šetati uz rijeku, pogotovo za vrijeme zalaska sunca. Također volim ići na Stari grad Dubovac.
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Za sada sam se zaljubila u Šibenik. Također sam bila u Varaždinu tijekom Špancirfesta i mislim da je to divan grad, a s festivalom još ljepši (posebno mi je bilo zanimljivo što sam, bez da sam znala, tamo vidjela nastup katalonske xarange). Jako mi se svidio i Slunj- za mene je to izgledalo kao selo iz bajke.
Svi kažu da su Split i Dubrovnik predivni, ali još nisam bila tamo, pa ne mogu ništa reći.
Iako obje pripadaju mediteranskoj kuhinji, mislim da postoje razlike među jelima. Moram reći da nisam probala puno tipičnih hrvatskih jela jer ne jedem meso, a ovdje većina jela sadrži meso.
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Jesi li usvojila neke hrvatske običaje ili navike otkako si ovdje?
Ne baš. Ali zasigurno- moj život ide sporijim tempom!
Postoje li mjesta u Hrvatskoj na kojima još nisi bila, a voljela bi ih posjetiti?
Da! Za sada ona „tipična“: Split, Dubrovnik, Plitvička jezera.
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Moj cilj je naučiti više o kulturi i povijesti ove zemlje. I naravno- hrvatski. Voljela bih ga puno bolje naučiti!
Što se tiče jezika– i ne baš puno. Što se tiče prilagodbe- da.
Prvi je bio u policiji, kad sam pokušavala dobiti OIB. Prvi dan kad sam tamo otišla s mojom šeficom, žena u policiji počela je vikati na mene, gledati me i upirati prstom. Ništa nisam razumjela, ali sam osjetila da nešto nije u redu. Moja šefica mi je kasnije rekla da je bila ljuta jer sam imala kratke hlače i majicu kratkih rukava. Drugi put kad sam otišla, nosila sam duge hlače i dugu majicu (a bio je kolovoz i vruće).
Naučila sam da je odlazak u inozemstvo dobro iskustvo jer naučiš drugačiji način života i gledaš na život drugim očima, ali i da je to teško iskustvo. Nije lako živjeti daleko od prijatelja i obitelji. Također sam naučila da za sve treba vremena i da je za prilagodbu novom mjestu važno biti strpljiv. Također sam shvatila da je jezik ključ za komunikaciju- on postavlja i uklanja prepreke.
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Ako bi nekome dala savjet o preseljenju u Hrvatsku, što bi mu rekla?
Rekla bih da pažljivo razmisli što želi i što očekuje, i na taj način može pronaći mjesto koje mu najviše odgovara. Također bih rekla da, iako je Hrvatska predivna zemlja, tijekom zime na nekim mjestima može biti hladno, maglovito i mračno- i da je to važno uzeti u obzir.
Fotografija: Ainona Sanglas i Madera
Imam ih više. Ali ako moram izabrati jednu, izabrala bih tjedan proveden u Orahovici. Nacionalna agencija Hrvatske organizirala je On-arrival trening za volontere koji su u Hrvatskoj ili okolnim zemljama. Tijekom tog treninga upoznala sam ljude iz cijelog svijeta, razmijenili smo dojmove i započela su se lijepa prijateljstva među nama.
Hvala što ste s nama pratili Ainonino putovanje! Voljeli bismo čuti i vaša razmišljanja ili dojmove- slobodno ostavite komentar ispod.
Loreta, OLS Community Manager – Hrvatski