Identitet bez gubljenja korijena: Priča o Mati Rončeviću
Neki ljudi rodno mjesto nose u sebi, a drugi, poput Mate Rončevića ga utjelovljuju. Mate, hrvatski renomirani PR i event stručnjak, strateg i komunikator, mnogima je asocijacija na dolinu Neretve. Rođen u Pločama, na samom jugu Hrvatske, u sebi nosi otvorenost mora, lakoću neretvanskog ritma i istančan instinkt potreban za ubrzan tempo zagrebačke urbane scene.
Gotovo tri desetljeća uspješno spaja dva naizgled različita svijeta: opušten, autentični duh juga i zahtjevnu dinamiku odnosa s javnošću i organizacije događanja. U ovom razgovoru za EU Academy, promišlja o korijenima i identitetu, ravnoteži između južnog „pomalo“ i produktivnosti, umjetnosti promocije mjesta bez gubitka njegove autentičnosti te o tome što znači graditi osobni i profesionalni brend, a pritom ostati vjeran onome odakle dolaziš.

Izvor: Mate Rončević
Mnogima si asocijacija na neretvanski kraj. Uz vječan osmijeh, rekla bih da si vrhunska promocija juga. Koliko ti je taj aspekt života, isticanja korijena, bitan?
Ne sjećam se da sam dobio ljepši kompliment, možda je to najbolji odgovor na vaše pitanje. Ne mislim da su korijeni nešto što nužno treba isticati ili čega se treba sramiti, naime vjerujem da je osjećaj ponosa rezerviran na osobna postignuća, a ne na stvari na koje ne možeš utjecati, kao što je porijeklo, ali evo, sve i da sam i mogao birati, odabrao bih jug, jug i opet jug.

Izvor: Mate Rončević
Kad kažeš “idem doma”, što ti prvo padne na pamet- miris Neretve, zvuk lađe ili nešto treće?
Nepodnošljiva lakoća postojanja je prvo što mi padne na pamet, a pritom naravno ne mislim na Kunderin roman, nego na jedne te iste stare šlape koje me čekaju, očevu staru potkošulju koju navučem unatoč njegovim prigovorima da imam 6 ormara odjeće, mamine raskuhane špagete (jer naravno treba staviti robu na sušilo da iskoristiš vrijeme dok se kuhaju) koji su mi slađi od onih u Michelinovom restoranu… potpuni i pravi odmor tijela i duše.
Što dolina Neretve ima, a nijedno veliko urbano središte ne može ponuditi?
Mir, otvoren prostor, sezonski ritam života i autentične mirise, boje i okuse prirode.

Izvor: Mate Rončević
Kako bi "Erasmus" studentu ili volonteru "European Solidarity Corpsa" u tri rečenice objasnio zašto mora posjetiti Metković i dolinu Neretve?
Pa evo, za početak nađite mi mjesto koje nudi jedinstvenu priliku za kupanje u tri potpuno različita okruženja u jednom danu: jutarnje osvježenje u mirnoj, pitkoj vodi ušća Neretve okružene bujnom prirodom; poslijepodnevno uživanje u kristalno čistim i spokojnim Baćinskim jezerima; i završetak dana u tirkiznom moru na najljepšim plažama Makarske rivijere. Svakome bih preporučio da to barem jednom u životu doživi.

Izvor: Mate Rončević
Koliko te je odrastanje uz rijeku oblikovalo- u mentalitetu, tempu života, ambicijama?
Uz svoje odrastanje manje vezujem rijeku, a više more, a svatko tko je odrastao uz more zna na koje te to sve načine oblikuje. Mislim da odrastajući uz more, naučiš biti otvoren, ali i prilagodljiv na sve neočekivane promjene koje more, baš kao i život donose. Uvjeren sam da te odrastanje uz more potiče da radoznalo istražuješ svijet i ljude oko sebe, bez predrasuda.

Izvor: Mate Rončević
Misliš li da mladi danas dovoljno razumiju važnost lokalnih tradicija?
Nisam baš siguran ni da sam sâm u mladosti razumio važnost lokalnih tradicija. Mlade ljude neke druge stvari preokupiraju i to je normalno i tako treba i biti. Mi stariji smo tu da ih toplo i raširenih ruku dočekamo jednom kada se zainteresiraju.
Živiš između juga i Zagreba- gdje se osjećaš “više svoj”?
Više od pola života živim u Zagrebu, volim ga i doživljavam ga svojim gradom, ali kad kažem doma, mislim na Ploče. S godinama taj je osjećaj sve dominantniji.

Izvor: Mate Rončević
Koji su ti najdraži urbani momenti u Zagrebu- jutarnja kava, šetnja kvartom, neka terasa, koncert?
Živim u centru grada i smatram nevjerojatnom privilegijom što svakog dana barem dvaput, (s posla i na posao) prođem Deželićevim prolazom, pogotovo kada zazeleni i pretvori se u čarobni zeleni tunel.
Može li se spojiti zagrebački tempo i neretvanski “pomalo”?
Može, evo ja ga uspješno spajam već skoro 30 godina. Kad radim radim, kad odmaram odmaram. Ni u jednom se ne štedim.

Izvor: Mate Rončević
Kada ti treba reset, biraš li asfalt ili pijesak?
Resetiram se i na asfaltu i na pijesku, po potrebi. Sve je to stvar odluke i neke brige o sebi.
Što za tebe znači uživati u životu- je li to dobra hrana, društvo, more, tišina?
Sve nabrojano, ali možda ipak na prvom mjestu društvo, jer u dobrom je društvu hrana ukusnija, more modrije, a tišina donosi mir.

Izvor: Mate Rončević
Što bi preporučio studentima i volonterima koji žele upoznati “pravu” Dalmaciju, a ne samo razglednicu s Instagrama?
Da upoznaju lokalno stanovništo, da prošetaju tržnicama, ribarnicama, prodavači znaju biti jako osebujni, duhoviti, a možete od njih svašta i saznati. Isto se odnosi i na kafiće i konobe van glavnih turističkih ruta- lokalni kafići ili obiteljske konobe često su mjesta gdje se okupljaju mještani, pa razgovor s njima može otkriti male tajne mjesta, najbolja mjesta za kupanje, staze za šetnje ili lokalne fešte.
Što bi savjetovao mladima koji dolaze iz manjih sredina, a žele graditi karijeru u većim gradovima?
Da budu spremni na izazove, uspone i padove- prelazak u veći grad često znači suočavanje s bešćutnošću i anonimnošću koja nekome odgovara, a nekome ne. Ono što bih svakako savjetovao je da neuspjehe doživljavaju kao dio procesa prilagodbe i ne odustaju na prvoj prepreci. A ako se u velikoj sredini ne snađu- ni to nije sramota, život može biti itekako lijep i u malom gradu, ili na selu, pogotovo u ovo digitalno doba u kojem zapravo mnoge poslove možete uspješno obavljati gdje god se nalazite.

Izvor: Mate Rončević
Ako bi se fokusirali na PR i promociju svog kraja, što bi danas preporučio- kako izgraditi vlastiti brend?
Ne izmišljati toplu vodu, nego postojeće prednosti i ljepote pretvoriti u autentičnost, jer toliko smo opsjednuti izmisliti nešto novo, da na tom putu ne vidimo ljepotu koja je ispred nas.
Da snimaš kratki film o svom kraju, koja bi bila prva scena?
Tirkizno more i pjev cvrčaka u pozadini, a u prvom planu bijelo žalo i preplanula ruka koja drobi led u drobilici. Za ljetno piće, kako “ko već voli”.
Kako se vidiš kroz nekoliko godina? Postoji li neki san koji bi još volio ostvariti?
Naravno, kao i većini južnjaka, nekakav je dugoročni plan povratak jugu, a ovi kratkoročni snovi se mijenjaju ovisno o raspoloženju. Ne volim previše planirati, ali to nipošto ne znači da se prepuštam slučaju. Svaki dan se trudim nešto novo naučiti, ili steći neko novo iskustvo, kako bih spremno iskoristio svaku priliku koja mi se pruži.
Hvala što ste odvojili vrijeme da pročitate ovu priču! Rado bismo čuli vaše mišljenje ili bilo što što želite podijeliti- slobodno ostavite komentar ispod.
Loreta, OLS Community Manager- Hrvatski